Montenegro

Zgrada po zgrada, tona po tona CO2, euro po euro – način za ostvarenje onog „eko“ iz ekološke države

Ne bi valjalo propustiti nedavne naslove u novinama u kojima se našla kulturna prijestonica kroz inicijativu „Beautiful Cetinje“, iako je njen uticaj donekle potcijenjen usredsređivanjem samo na fasade zgrada. Građani Crne Gore treba ovo sa pažnjom da isprate, ne samo zato što se Cetinje pridružilo malom broju naprednih gradova i zemalja širom svijeta koji investiraju u „zelenu“ revoluciju, koja se zasniva na korišćenju manje resursa po jedinici BDP i smanjenje uticaja na životnu sredinu svake jedinice resursa koja se koristi – revolucije koja jača konkurentnost na tržištu 21. vijeka. Građani bi trebalo da isprate ovu inicijativu zato što „Beatuiful Cetinje“ nudi rješenje za ostvarenje značajne finansijske uštede na njihovim računima za struju, poboljšanje ukupnog kvaliteta života, i za otvaranje novih radnih mjesta za neke od naših 12% trenutno nezaposlenih sugrađana.

Mađarska je upravo krenula putem renoviranja cjelokupnog stambenog i javnog sektora kako bi ih učinila energetski efikasnijim. Procjenjuje se da će se godišnje renovirati nekih 5,7% ukupne površine zgrada, što će dovesti do otvaranja 131.000 novih radnih mjesta do 2020. godine. Od ukupnog broja novih radnih mjesta, 38% se postiže posrednim uticajem na druge grane privrede (recimo, građevinarstvo) i na veću kupovnu moć građana. U Njemačkoj, zemlji u kojoj na sektor građevinarstva otpada nekih 40% ukupne potrošnje energije i 20% ukupne emisije CO2, tokom proteklih pet godina renovirano je preko milion stanova. Imalo je to svoj odraz kroz otvaranje 111.000 novih radnih mjesta 2009. godine, a procjenjuje se da će se do 2020. godine otvoriti još 350.000 radnih mjesta. 

Pet godina je potrebno za povraćaj investicije od 142.000 eura u povećanje energetske efikasnosti bolnice Danilo I na Cetinju. To ulaganje će donijeti godišnje uštede od 24.632 eura (ili 342.110 kWh), i smanjenje od 90,3 tone emisija CO2 godišnje. Ovaj iznos zasnovan je na sadašnjim cijenama električne energije, što, opet, znači da će se udvostručiti na 50.000 eura godišnje 2015. godine, kada Crna Gora postane dio slobodnog energetskog tržišta i počne da plaća punu tržišnu cijenu koja trenutno iznosi .17 eurskih centi po kilovat satu. Ovo znači dodatnih 50.000 eura godišnje koje se mogu uložiti u... možda, novi mamograf? Još jedan objekat - bivše Britansko poslanstvo, a sadašnja Muzička akademija – tu je za povraćaj uloženih 76.850 eura potrebno šest godina, sa godišnjim uštedama od 11.379 eura, odnosno dvostrukog tog iznosa 2015. godine.

Finansijske uštede, međutim, predstavljaju tek jednu od brojnih koristi; naime, povećanje investicija u „zelenu“ infrastrukturu koja efikasno koristi resurse daje visoku društvenu stopu povraćaja, nova radna mjesta i bolji kvalitet života, a evo i kako: prvo, nedavno ovlašćeni crnogorski energetski revizor (što je novo zanimanje u Crnoj Gori) ispitao je obje zgrade navedene kao primjer i dao pomenute finansijske procjene. Na osnovu ovoga neki crnogorski arhitekta će napraviti projekat renoviranja. Zatim će, na osnovu tog projekta, opština objaviti javni poziv za dostavljanje ponuda putem koga će (pod pretpostavkom da naš vrlo dobro razvijen i konkuretni sektor građevinarstva ima komparativnu prednost u odnosu na kompanije iz regiona) neka crnogorska kompanija obaviti renoviranje uz pomoć, nadamo se, lokalne radne snage, što moramo priznati da trenutno nije slučaj.  Kako konkretni primjeri poput inicijative „Beautiful Cetinje“ pokazuju da ulaganje u efikasnije korišćenje resursa (energija, voda) dovodi do boljeg kvaliteta života i više prihoda na kraju mjeseca raspoloživih za druge stvari, uskoro ćemo, i nadamo se mnogo prije 2015. godine, biti svjedoci otvaranja novih malih i srednjih preduzeća koja nude inovativna, „zelena“ rješenja za čitav niz mjera efikasnog korišćenja resursa koje se odnose na upravljanje otpadom i vodama, poljoprivredu, energetiku i saobraćaj, sa ciljem povećanja ukupne kapitalne vrijednosti infrastrukture i prihoda od zakupa (u slučaju zgrada), smanjenja operativnih troškova, poboljšanja ambijenta unutar samih zgrada i povećanja produktivnosti zaposlenih, uz istovremeno smanjenje zagađenja i buke. Vlasnici renoviranih stanova na kraju ostvaruju uštede, zaposleni u ovom lancu dobijaju posao budućnosti – „zeleno“ radno mjesto – a država ima koristi u vidu više radnih mjesta i poreskih prihoda, manje zagađivača i emisija CO2. A smanjenje emisija ne samo da predstavlja dobrobit u smislu globalnih napora na zaustavljanju zagrijavanja naše planete, već donosi i vrlo stvarne lokalne, političke i obilje drugih prednosti.

Kako ni Rim nije izgrađen za jedan dan, tako i ovaj proces, kao i riječ EKOLOŠKA, možemo razložiti na tri komponente:  

Recimo da „EKO“ obuhvata sve objekte u Crnoj Gori i da se zemlja uhvati ukoštac sa izazovom poboljšanja korišćenja energije u svakom od njih, jedan po jedan, slijedeći strateške pravce koje postavlja Ministarstvo ekonomije i pokazni primjer inicijative „Beautiful Cetinje“.

Neka onda „LOŠ“ predstavlja lošu/crnu energiju koja umnogome pokreće crnogorsku privredu, pa da se umjesto nje Crna Gora okrene postizanju boljih rezultata od postavljenog evropskog standarda koji kaže da se 20% energije treba dobijati iz obnovljivih izvora (što nije univerzalni cilj već se izračunava za svaku zemlju posebno, pa u slučaju Crne Gore može biti bliži procentu od 40%) uz korišćenje solarne energije po čijem potencijalu Crna Gora stoji rame uz rame sa Rimom i Barselonom, šampionima Evrope u tom pogledu, kao i hidropotencijala, doduše na odgovoran način i u skladu sa najboljim međunarodnim praksama, direktivama EU i zdravorazumskom logikom.  

I konačno, neka „KA“ ne predstavlja Kombinat aluminijuma već kompletnu industriju i mala i srednja preduzeća, koji bi mogli povećati konkurentnost na regionalnom i globalnom tržištu ukoliko bi povećali efikasnost trošenja resursa, a time i smanjili degradaciju inherentne sposobnosti ekosistema da ublažava uticaje prirodnih katastrofa, obezbjeđuje čistu vodu, svjež vazduh, zdravu hranu i  sprečava čitav niz drugih boljki.

Zvuči preoptimistično? Ukoliko krenemo sa jednom po jednom zgradom, jednom po jednom tonom CO2, jednim po jednim ušteđenim eurom i jednim po jednim novim radnim mjestom – Crna Gora će zaista i doživjeti da bude ekološka država kakva je ustavom proklamovana i, što je podjednako važno - država koja podstiče i osnažuje preduzetnike, ljude spremne na rizik prelaska na „zeleno“ poslovanje.

Dr Milica Begović Radojević,
šefica sektora UNDP u Crnoj Gori
za ekonomiju i životnu sredinu