Montenegro

Mali doprinos žargonu klimatskih promjena:
‘Ekolonomija’* - ekonomski razvoj stimulisan čistom energijom i zaštitom životne sredine

Podgorica, 29. juli 2009

Prošlog mjeseca, prvi put ove godine, cijena nafte je prešla 70 dolara po barelu. Optimisti bi ovo pogrešno protumačili kao znak održivog globalnog ekonomskog oporavka i revitalizacije potražnje. Stvarnost je nešto drugačija. Dok finansijski sektor pokazuje slabe znake života kao rezultat velikih državnih paketa za izlazak iz krize, postepeno povećanje cijena nafte ukazuje da su dani „lake nabavke nafte“ iza nas, i moguće je da neće proći mnogo vremena dok ne dostignemo najvišu prošlogodišnju cijenu od 147 dolara po barelu. Ovo uprkos nedavnoj procjeni Britiš petrola u kojoj se, pod pretpostavkom da proizvodnja nafte ostane na prošlogodišnjem nivou, iznosi da će svjetske rezerve trajati još 42 godine, čak i kada se ne bi pronašle nove rezerve nafte. Uprkos napretku tehnologije raspoloživost velikih rezervi ne podrazumijeva i jeftinu naftu, posebno ako znamo da se rezerve nalaze na teško dostupnim mjestima, duboko u zemlji. Kao rezultat, avioindustrija ove godine trpi kombinovani gubitak od 9 milijardi dolara, tjerajući neke od aviokompanija da prihvate nekonvencionalne mjere za smanjenje troškova - kao što je slučaj sa holandskom kompanijom KLM koja traži da piloti volontiraju u obavljanju poslova kao što su rukovanje prtljagom i ugostiteljske usluge u avionu. Drugi sve to bilježe, čvrsto opredijeljeni da se reformišu, pregrupišu, promijene i prilagode promjenljivim okolnostima, a okolnosti su tek počele da se mijenjaju.    
 
Šta se zapravo dešava? Tomas Fridman tvrdi da svijet postaje sve vrelije i naseljenije mjesto za život. Fond Ujedinjenih nacija za stanovništvo utvrdio je da će se do 2050. godine svjetska populacija povećati za dvije i po milijarde ljudi, koju će većim dijelom apsorbovati dio svijeta u razvoju, a ukupan broj stanovnika će porasti sa 5,4 milijarde u 2007. na 7,9 milijardi do 2050. godine. S druge strane, svjetska srednja klasa raste – devedesetih su samo Indija i Kina imale preko 200 miliona ljudi koji su se, po nalazima MMF-a, izdigli iznad siromaštva. Napredujući na ekonomskoj ljestvici ljudi kupuju nove automobile, kuće, klima uređaje, mobilne telefone, kompjutere, iPod, mikrotalasne pećnice – tako da povećanje potrošnje odgovara poboljšanju ekonomskog statusa, čime se stvara porast potražnje koja osiromašuje prirodne resurse – energiju, vodu, zemljište, i stvara emisiju gasova sa efektom staklene bašte u stepenu do sada neviđenom u ljudskoj istoriji. Rečeno kroz jednostavne primjere, ako jedna milijarda ljudi želi da im jedna sijalica gori četiri sata dnevno svijetu će biti potrebno oko 20 novih elektrana snage 10,000 MW koje sagorijevaju ugalj, kako bi se zadovoljio ovaj jednostavni zahtjev. Jedna milijarda sijalica teži 20,000 metričkih tona, što se može izjednačiti sa oko 15,000 automobila tojota prius.** 

Svijet tek treba da opredijeli svoje zajedničke resurse u pravcu postizanja održivog ekonomskog rasta koji će biti praćen porastom srednje klase i, sljedstveno tome, širenjem ljudskih sloboda pojedinca bez usputnog zagađivanja vazduha i vode, i iscrpljivanja prirodnih resursa do tačke istrebljenja. Ukoliko ne dođe do revolucionarnih promjena u načinu na koji obezbjeđujemo energiju u podsticanju globalnog razvoja koji će, po svemu sudeći, jedino ići naprijed (uprkos fazama kao što je ekonomska kriza koju doživljavamo danas, koja sama po sebi predstavlja upozorenje da moramo ponovo razmotriti svoje izbore u oblasti energetike), možemo reći da svijet još nije ni počeo da sagledava stepen i složenost problema sa kojima će se suočiti, koji će se samo umnožavati i pojačavati. Potrebna nam je nova ekonomska filozofija – ekolonomija – zasnovana na efikasnosti resursa, racionalnoj upotrebi energije i prelasku na veće korišćenje obnovljivih izvora, veće oslanjanje na nacionalnu proizvodnju dobara i usluga, čime se smanjuje emisija ugljenika i njegov ekološki otisak prilikom uvoza, kao i troškovi, i podstiče ekonomski razvoj zasnovan na zaštiti prirodnih resursa poput regionalnih i nacionalnih parkova.     

Vlade u cijelom svijetu proizvode najveće troškove u istoriji, u pokušaju da vrate finansijski sektor u život, povećaju povjerenje potrošača, podstaknu potrošnju i ožive šokiranu ekonomiju. Distribucija stimulativnih paketa pokazuje koji su to sektori od kojih se očekuje da donesu najveće prinose u smislu otvaranja novih radnih mjesta i stvaranja prihoda. Južna Koreja je izdvojila 30,7 milijardi dolara za proizvodnju čiste energije, reciklažu i druge oblike potrošnje po mjeri zaštite životne sredine, odnosno preko 70% svojih ukupnih stimulativnih sredstava za borbu protiv krize. Prati je Kina, čiji će sjeverni region sklon sušama vjerovatno doživjeti veliki udarac od klimatskih promjena, sa preko 200 milijardi dolara ili 35% svog paketa usmjerenog na energetsku efikasnost i efikasnost u potrošnji vode, kao i na proizvodnju čiste energije. Slijedi Francuska sa 7,1 milijardi dolara ili 25%, Njemačka sa 13,8 milijardi dolara ili 15% i SAD sa 93,1 milijardu dolara, ili približno 14% ukupnih fiskalnih podsticaja usmjerenih na podršku ekolonomiji. Ovi podaci jasno pokazuju da čistija proizvodnja energije nije samo neophodan korak u smanjenju zavisnosti od sirove nafte i da, ako ne preokreće, onda barem zaustavlja promjene klime i, što je važno, ona predstavlja sredstvo za povećanje zaposlenosti i ekonomski podsticaj.

Pitanje za nas, građane male evropske države sa 630,000 stanovnika, je kako mi možemo biti dio rješenja za ovaj problem? Iako je teško zamisliti da zemlja sa 630,000 stanovnika može biti na tehnološkom i revolucionarnom čelu svjetskog pokreta ka ekolonomiji, mogli bismo biti Gandijeva „promjena koju vidimo u svijetu“ u sopstvenom dvorištu. UNDP pruža podršku Vladi Crne Gore u povećanju broja „zelenih“ radnih mjesta na sjeveru (razvoj kajakinga, planinarenja i biciklizma, podrška proizvodnji prehrambenih proizvoda sa prepoznatljivim potpisom na sjeveru kao osnov za stvaranje prihoda i za poljoprivrednike i u turističkom sektoru; razvoj Gorske službe spasa i programi izdavanja sertifikata „Ne ostavljajte trag“ za blaže oblike avanturističkog turizma). Zajedno, UNDP i Vlada su podstakli stvaranje prvog privatno-javnog partnerstva u oblasti energetske efikasnosti, sa Hypo Alpe Adria Grupom i kompanijom ProMonte, koje je imalo domino efekat u ovoj oblasti, a trenutno radimo na uklanjanju poslovnih barijera i definisanju skupa kriterijuma uz pomoć kojih će se filtrirati najiskusniji investitori zainteresovani za razvoj sektora malih hidroelektrana. Ove inicijative doprinose istraživanju alternativnih izvora energije za razvoj ekonomije, podržavaju otvaranje novih radnih mjesta kroz nacionalnu proizvodnju tradicionalnih proizvoda sa potpisom i usluga u najnerazvijenijim regionima zemlje, ali i najbogatijim u smislu prirodnih resursa (sjever), i otvaraju prostor za stvaranje prihoda zasnovan isključivo na jedinstvenosti životne sredine Crne Gore i njenoj zaštiti. Važno je istaći da je, kroz regionalni program koji vodi UNDP za sanaciju industrijskog zagađenja i ekoloških crnih tačaka kao značajnih barijera za zdravlje i bavljenje biznisom, Crna Gora prepoznata kao lider u regionu u oblasti održivog razvoja. 

Ipak, mnogo toga još treba uraditi. U prosjeku, jedno od dva domaćinstva u Crnoj Gori ima poteškoća da sastavi početak i kraj mjeseca, dok je gotovo četiri od deset Crnogoraca ekonomski ugroženo ili potpuno siromašno, živeći sa 162 eura mjesečno u zemlji koja ima isto toliko sunčanih sati u godini za korištenje solarne energije koliko Rim i Barselona, evropski lideri, i koja ima hidro-potencijal koji se preko mini i malih hidroelektrana može pretvoriti, uz najmanji negativni uticaj na životnu sredinu, u skoro 20% nacionalne proizvodnje. Čekajući velike investitore da uliju svoja sredstva u Crnu Goru, mogli bismo pojedinačnim domaćinstvima ponuditi stimulanse za proizvodnju fotovoltažnih ploča za ponovnu izolaciju njihovih domova i korištenje energetski efikasnih sistema za grijanje i hlađenje, mogli bismo naložiti hotelima na primorju da koriste solarnu energiju za grijanje vode, mogli bismo nagraditi očuvanje šuma koje će privući turiste velike platežne moći i apsorbovati ugljen-dioksid, očuvati i održavati podsticajno okruženje za proizvodnju organske hrane i organskih proizvoda uopšte; mogli bismo prepoznati neformalne sakupljače otpada kao preduzetnike koji će podstaći razvoj sektora reciklaže. Ukratko, mogli bismo podržati domaću proizvodnju kroz stalnu podršku rastu ekolonomije – što je srž mandata UNDP-a - koja omogućava ekonomski rast zasnovan na efikasnosti resursa, zaštiti životne sredine i održivom razvoju. Moramo uravnotežiti teren za igru između velikih industrija i malih preduzeća. Do sada, vladine intervencije u oblasti privrede proizvele su velike stimulativne pakete u dva privredna sektora koja se smatraju osnovnim za crnogorsku privredu, a to su bankarstvo i metalurgija. Stvaranje prostora i obezbjeđivanje podsticaja malim i porodičnim „zelenim“ preduzećima, ako se može suditi po najboljim međunarodnim primjerima, vjerovatno će povratiti u život preduzeća koja će vratiti tu uslugu kroz stvaranje novih radnih mjesta i stvaranje prihoda, čime se zemlji pomaže da prebrodi postojeću ekonomsku oluju i obezbijedi održivi dohodak i radna mjesta za naše sugrađane. 

Globalno, napredak koji Crna Gora ostvari u preokretanju efekata klime koja se mijenja, kroz podršku čitavoj vojsci malih preduzeća koja će opstati na osnovu prirodnog i kulturnog nasljeđa kojim je ova zemlja podarena, vjerovatno će biti zanemarljiv i samo jedna kap u moru. Ipak, na nacionalnom nivou, ovo može biti zaokret u našoj ekonomskoj istoriji, proces kreativne destrukcije koji će ostaviti velike industrijske gubitnike na marginama i u prvi plan istaći preduzetnike sa pionirskim poduhvatima. Ovo možda jeste samo jedna kap u globalnom moru, možda je i „put kojim se rjeđe ide“ ***, ali bi zaista bilo baš naše, made in Montenegro, i to je to što čini razliku. 

Dr Milica Begović-Radojević,
šefica Sektora za ekonomiju i zaštitu životne sredine
Kancelarija UNDP u Crnoj Gori

 

 

* Environomics – kovanica od dvije engleske riječi: environment (životna sredina) i economics (ekonomija) – prim.prev.
** Thomas Friedman, ‘Hot, Flat, and Crowded: Why We Need a Green Revolution, and How it Can Renew America,’ September 2008, Farrar, Straus, and Giroux Publishing
*** Robert Frost, ‘The Road Not Taken’