Montenegro

Druga regionalna radionica “Osobe sa invaliditetom –  uloga Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP)“ održana u Crnoj Gori

U Crnoj Gori je održana druga regionalna radionica posvećena osobama sa invaliditetom, koju su zajednički organizovale Kancelarije Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori i Hrvatskoj, uz podršku kolega iz Srbije i Regionalni biro UNDP u Bratislavi.

U radu radionice učestvovali su predstavnici Kancelarija UNDP iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Uzbekistana, sa Kipra, iz Rusije i Crne Gore, iz Regionalnog biroa UNDP za Evropu i zemlje Komonvelta, kao i predstavnici Kancelarije Visokog komesara za ljudska prava (OHCHR), UNICEF-a, UNHCR-a, Zavoda za statistiku Crne Gore (MONSTAT), Udruženja paraplegičara Crne Gore i Ministarstva zdravlja, rada i socijalnog staranja. 
 
Prva radionica posvećena ovoj temi održana je u Zagrebu krajem 2008. godine, kada je i prepoznata potreba za okupljanjem predstavnika UNDP, Vlade i nevladinih organizacija koji se bave ovom problematikom, kako bi se razgovaralo o napretku u procesu ratifikacije Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom i o aktivnostima UNDP u ovoj oblasti. 

Ciljevi ovogodišnje radionice bili su razmjena ideja i mišljenja, istraživanje mogućnosti za zajedničke projekte, prikupljanje značajnih inovativnih materijala, studija i praksi, što će doprinijeti postizanju dogovora o konkretnim koracima koje svaka od kancelarija UNDP u regionu treba da preduzme u 2009. godini.

Program radionice je, između ostalog, obuhvatio sljedeće konkretne teme:

• Nacrt strategije i Plan aktivnosti za podršku Konvenciji UN o pravima osoba s invaliditetom;
• Uloga Komisije za osobe s invaliditetom u sprovođenju Konvencije;
• Globalni i regionalni Vodič za osobe s invaliditetom vezan za Regionalni izvještaj o osobama s invaliditetom;
• Popis invalidnih lica– zasnovan na smjernicama Vašingtonske grupe.
• Nacionalne strategije za lica sa invaliditetom, uloga organizacija civilnog društva koje predstavljaju  osobe s invaliditetom;
• Predstavljanje društvene inicijative kao oruđa za veće uključivanje osoba s invaliditetom u društvo i smanjenje siromaštva.

Takođe, radionica je omogućila konstruktivnu i aktivnu raspravu o:

• pozicioniranju UNDP u sferi intervencija u korist osoba s invaliditetom; širenju znanja o oblastima važnim za osobe sa invaliditetom i prenošenju znanja nacionalnim partnerima; zastupanju za jaču institucionalnu posvećenost, kao i za posvećenost donosilaca odluka;
• sprovođenju programa na nivou nacionalnih kancelarija UNDP ili na zajedničkom regionalnom i podregionalnom nivou;
• što se tiče globalnih i regionalnih struktura UN i UNDP, potrebi za prikupljanje informacija sa terena u cilju razvoja i unapređenja instrumenata koji bi doveli do pristojnog i kvalitetnog načina života za osobe s invaliditetom.   

 

Treba podržati izradu nacionalnih strategija u zemljama gdje one ne postoje, kao i izradu odgovarajućih akcionih planova. Podršku treba pružiti i međuministarskoj koordinaciji za sprovođenje tih nacionalnih strategija i odgovarajućeg izvještavanja o napretku, a Timovi Sistema UN u državama valja da ulože više napora u javnom zastupanju za ratifikaciju Konvencije.

Uopšteno gledano, valja napraviti prelaz od ‘medicinskog pristupa’ osobama sa invaliditetom - koji još uvijek preovladava - na ‘socijalni model’. U ovom smislu, UNDP bi trebalo da javno zastupa uključivanje  pitanja vezanih za ovu populaciju u popis 2011. godine, da bi se za region dobili uporedivi podaci.

Potrebno je sprovesti i deinstitucionalizaciju, tj. korisnike bi trebalo postupno preusmjeriti sa institucija na kućnu njegu i alternativne javne usluge. Takođe, treba nadoknaditi nedostatak podataka i mehanizama za praćenje i evaluaciju, kao i nedostatak jedinstvenog, međusektorskog pristupa.

Potrebno je podržati umrežavanje grupa koje se bave različitim pitanjima invalidnosti, sa ciljem osnivanja šireg pokreta za podršku osobama sa invaliditetom. Što se tiče organizacija civilnog društva, treba pružiti podršku izgradnji njihovih kapaciteta za javno zastupanje radi njihovog pozicioniranja kao partnera u nacionalnim strategijama, za pisanje nacrta zakona, u umrežavanju, po pitanju mogućnosti za pružanje kvalitetnih javnih usluga, u razvijanju standarda što se tiče pružanja javnih usluga u saradnji sa vlastima. Treba takođe podržati njihovu održivost i istražiti potencijalni okvir za organizacije civilnog društva kao podugovarače vlade-lokalnih vlasti u cilju opšteg podizanja stepena održivosti; treba takođe poboljšati posmatračke aktivnosti organizacija civilnog društva, itd.. 

*          *          *

U svijetu živi oko 650 miliona osoba sa invaliditetom. Ova grupa čini oko 10% ukupnog stanovništva, a ti ljudi su često nevidljivi za javnost i ponekad nepotrebno ograničeni na svoje domove ili institucije. Većina od otprilike 80% osoba sa invaliditetom živi u zemljama u razvoju i izloženo je visokom riziku od siromaštva. Neki od podataka govore da, na primjer, u Srbiji, 70% osoba sa invaliditetom živi u siromaštvu, a svega 13% ima šansu da radi. Slično je i u Bugarskoj, gdje je zaposleno samo 13 % njih. U Ruskoj Federaciji je taj broj nešto veći - 30% osoba sa invaliditetom mogu da nađu posao. U Crnoj Gori, 22,4% osoba sa invaliditetom uključeno je u profitabilne aktivnosti, ali se svi oni ne smatraju zapošljenim ).

U decembru 2006 Generalna skupština UN usvojila je Konvenciju o pravima lica sa invaliditetom i uz to Opcioni protokol. Ova Konvencija je stupila na snagu u maju 2008. godine, i predstavlja ključ kojim se otvaraju kapije društva u kome su osobe sa invaliditetom nevidljive i tretiraju se kao 'objekti' kojima je potrebna društvena pomoć, a ne kao subjekti koji su nosioci prava. 

*          *          *

U uvodnom izlaganju na skupu, Aleksandar Avanesov, stalni koordinator Sistema UN i stalni predstavnik UNDP u Crnoj Gori kazao je: „Da bi se obezbijedilo poštovanje opštih principa Konvencije UN o pravima lica sa invaliditetom, UNDP treba da razvije programe za društveni i ekonomski razvoj osoba sa invaliditetom, da stvori prostor u svom neposrednom okruženju i u sistemu informacionih tehnologija i da uključi, osposobi i zaposli lica sa invaliditetom unutar UNDP. Pomoć UNDP-a licima sa invaliditetom treba da obuhvati specijalizovane aktivnosti za osnaživanje institucije ljudskih prava, stvaranje partnerstava i javno zastupanje, kao i za osmišljavanje društvenog modela za osobe s invaliditetom. U Strateškom planu UNDP za period od 2008-2011, lica sa invaliditetom se određuju kao glavna grupa koju treba uključiti u tri od četiri prioritetne oblasti, a to su: smanjenje siromaštva i dostizanje Milenijumskih razvojnih ciljeva; demokratsko upravljanje; sprečavanje krize i obnova.“

„Kada je u pitanju siromaštvo, u smislu podsticanja većeg uključivanja u društvo, jednakosti među polovima i  dostizanja Milenijumskih razvojnih ciljeva, prikupljanje podataka i analiza invaliditeta daće ovom pitanju veći značaj i omogućiti osobama sa invaliditetom bolje korištenje sredstava za osnovne javne usluge. U obzir moramo uzeti strategije zapošljavanja lica sa invaliditetom i druge važne elemente, poput stepena rasprostranjenosti HIV/AIDS-a.“

„Što se tiče demokratskog upravljanja, učešće u inkluzivnim procesima, jačanje upravljačkih institucija, demokratsko upravljanje prema međunarodnim principima imaju važan uticaj u smislu politika i programa.  Nemogućnost pristupa biračkim mjestima i vladin odgovor u nastojanju da zaštiti lica sa invaliditetom od zlostavljanja i zanemarivanja važna su pitanja kojima se treba baviti.“

„Sprečavanje krize i obnova – ratni sukobi i prirodne nesreće prouzrokuju veliko povećanje broja lica sa invaliditetom. Postojanje minskih polja, na primjer, može voditi do stalnog porasta invaliditeta. Takođe, u vremenu poslije krize programi treba da se bave reintegracijom i izdržavanjem lica sa invaliditetom.“

„Mi naše aktivnosti treba da upotpunimo u okviru dobro koordiniranog učešća UN na nivou država. Rad UNDP treba da obuhvati sopstvene aktivnosti vezane za korporativne prioritete, kao i promovisanje napora koje ulažu timovi Agencija UN u državama i jačanje međusobnog partnerstva. Lica sa invaliditetom najveća su manjina u svijetu, i pitanje invalidnosti moramo uključiti u naše politike i programe,“ izjavio je Avanesov.

Mirjana Đurić, predstavnica Ministarstva zdravlja, rada i socijalnog staranja Crne Gore je rekla: „Vlada Crne Gore je 2007. godine usvojila Strategiju za integraciju osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori. Dokument je rezultat partnerske saradnje Ministarstva zdravlja, rada i socijalnog staranja, Udruženja paraplegičara Crne Gore i Međunarodne pravoslavne dobrotvorne organizacije, a pod pokroviteljstvom Evropske agencije za rekonstrukciju. To je bilo prvi put da se u Crnoj Gori na sistematičan i sveobuhvatan način tretiraju sve oblasti od značaja za život i rad osoba sa invaliditetom. U pitanju su oblasti zdravstvene zaštite, socijalne i dječje zaštite, obrazovanja; pristup profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju, kulturi, sportu i rekreaciji; kao i organizacije osoba sa invaliditetom i njihov položaj u društvu. Strategija obuhvata period od 2008-2016 godine, i u njoj su prepoznate aktivnosti i mjere koje treba preduzeti u svim ovim oblastima kako bi se položaj osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori popravio.“

„Prošle godine usvojen je Akcioni plan za strategiju 2008-09, kojim se određuju prioritetne mjere i aktivnosti za naznačeni period, sa prepoznatim nosiocima poslova i rokovima. Od posebnog značaja je formiranje međuresorne radne grupe čiji zadatak je da prati sprovođenje svih ovih aktivnosti, i o svemu na godišnjem nivou izvještava Vladu Crne Gore i širu javnost. Formiranjem ove grupe htjeli smo da postignemo dva cilja: 1. Poštovanje potrebe za integrisanjem pitanja invaliditeta u sve sektore, posredstvom koherentnih politika i kroz koordinirane aktivnosti; 2. Članovi ove radne grupe, pored predstavnika različitih ministarstava, su i predstavnici organizacija osoba sa invaliditetom, čime smo ispoštovali preporuku i osnovni zahtjev kako Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom tako i Akcionog plana Savjeta Evrope, o aktivnom uključivanju ovih osoba u sve procese kreiranja politike i prakse koje se odnose na njih. Na taj način oni od prostih ­’uživalaca’ usluga, da tako kažem, prerastaju u prave kreatore politike, što je izuzetno značajno.“

„Izvještaj za 2008. godinu o sprovođenju Strategije, koji je radila međuresorna radna grupa, sadrži sve planirane i sprovedene aktivnosti, ali i one koje nisu, kojih je, moram da naglasim, vrlo malo. Mislim da smo najviše uradili u okviru zakonske regulative, usvojili smo nekoliko veoma značajnih zakona vezanih za osobe sa invaliditetom, kao što je Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom, Zakon o povlasticama u vožnji osoba sa invaliditetom i njihovih pratilaca, Zakon o kretanju slijepog lica uz pomoć psa vodiča. Dosta toga je učinjeno u 2008. godini kako bi se položaj osoba sa inavaliditetom značajno popravio u našoj zemlji,“ zaključila je Đurićeva.                  

Juri Afanasjev, stalni predstavnik Kancelarije Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj, rekao je: “Zaista je bilo zanimljivo čuti šta je sve Vlada Crna Gora postigla u vrlo kratkom periodu. Mislim da svi mi iz Kancelarija UNDP u regionu i iz našeg regionalnog centra u Bratislavi, možemo da potvrdimo da je mnogo toga učinjeno otkad je Konvencija privukla svjetsku pažnju na najbrojniju, a najtišu, manjinu, koja broji oko 650 miliona ljudi, koji se na ovaj ili onaj način bore sa invaliditetom. Dakle, oko 10-11% stanovništva svake zemlje, na ovaj ili onaj način, imaju koristi od naših zalaganja i diskusija.“   

„Ovaj dio regiona se priprema za sastanak u maju, čiji će domaćin biti Kancelarija UNDP u Srbiji i Vlada Republike Srbije, gdje ćemo razmatrati uticaj globalne ekonomske krize na siromaštvo i društveno isključene grupe. Mi se sada, interno kao organizacija ali i u širem smislu razvoja, nalazimo pred izazovom – ne samo kako da promovišemo Konvenciju i njene vrijednosti kod Vlada, već i kako da ubijedimo Vlade da ne prave korake unazad u odnosu na ono što su postigle, zbog budžetskih ograničenja i pritisaka na socijalnu zaštitu i sistem, koji tek što su počeli da vode brigu o osobama sa invaliditetom u raznim oblastima definisanim u Konvenciji. Mi svi znamo da u prosjeku 60 - 80 % osoba sa invaliditetom živi u siromaštvu, i tek nedavno su državne socijalne službe počele da ovim ljudima obezbjeđuju bar minimum za dostojanstven život, a Vlade se suočavaju sa budžetskim ograničenjima i postoji opasnost od vraćanja unazad, odnosno od vraćanja na početak. Za mene je važno o kojim smo se konkretnim aktivnostima dogovorili, i kako ćete se svi vi, koji niste na rukovodećim pozicijama, vratiti u svoje zemlje i, u ovim teškim vremenima, uticati na rukovodioce UNDP i Timove UN da krenu naprijed ka rješavanju nekih od ovih pitanja,“ naglasio je Afanasjev. 

*          *          *

Preko pedeset kancelarija UNDP sprovode, ili su nedavno okončale, više od 100 programa i projekata za osobe s invaliditetom. Mnogi od ovih projekata obuhvataju jačanje kapaciteta i osposobljavanje osoba s invaliditetom, često putem inicijativa za zapošljavanje. Cilj značajnog broja ovih projekata je da pomogne porodicama ovih ljudi, dok se neki od njih naročito bave ugroženim grupama žena s invaliditetom.

Projekti su podijeljeni u jedanaest kategorija– prikupljanje i analiza podataka i informacija; zastupanje i promjena stava; podsticanje novih pravila ponašanja i njihovo nastavljanje; nediskriminacija, pravda i ljudska prava; nacionalno planiranje i razvoj politika; razvoj kapaciteta i osposobljavanje ljudi sa invaliditetom; jačanje kapaciteta nacionalnih vlada; bavljenje lokalnih vlasti pitanjima invalidnosti; poboljšanje pristupa informacijama; poboljšanje pristupa zapošljavanju za osobe s invaliditetom, kao i aktivnosti u korist podgrupa ovih ljudi i njihovih porodica.